HAJDE DA REŠIMO TAJ KONFLIKT
Ljudi stalno viču jedni na druge, psuju, urlaju, na ulici, u autobusu, u sred saobraćajne gužve, na poslu, u prodavnici. Pitam se, ponekad, da li se svađaju sa nekim ili sami sa sobom. I rekla bih da je potvrdan odgovor i za jedno i za drugo. Jer, ne bismo se svađali sa drugima da nismo u svađi sami sa sobom. Koliko god vam to izgledalo čudno, to je jedna i suštinska istina.
Konflikt nastaje onda kada se ne poklope ideje i interesi dve ili više osoba. Svako naglašava svoju verziju priče, svako hoće da ostvari svoj cilj, a konflikt tinja dok se ne razbukti i eksplodira. I na kraju, obično niko nije srećan. I obe strane smatraju da je onaj drugi kriv ili da nije u pravu.
Mnogo bi sve bilo lakše kada bismo shvatili da svako ima pravo na svoj stav, ma kakav on bio. Ko nam daje za pravo da mislimo da mi znamo šta je u redu? Jedino mi sami sebi. Ako ja znam šta je moja istina, to je moja perspektiva i u redu je kao takva. Ali i onaj sa kojim se ne slažem ima svoju perspektivu i njemu je ona u redu iz samo njemu znanih razloga. Može da nam se ne sviđa, ali druga osoba ima pravo da misli drugačije jednako koliko to pravo imamo i sami. Kad ovo shvatimo, mnogo će lakše da kritiku ne shvatamo lično, već kao opciju da druga osoba misli drugačije. Time možemo sprečiti da do konflikta uopšte i dođe, posebno ako smo mi baš ta strana koja se sa nečim ne slaže.
Ako smo, pak, napadnuti, od druge osobe za bilo šta sa čim se ne slažemo i uvažamo da ta osoba ima drugačij stav, ali nas obasipa bujicom ružnih reči, uvreda, neslaganja, onda nam preostaje da se čvrsto držimo činjenice da taj bes kojim nas obasipa druga osoba pripada samo njoj. To je njen bes, a on nas zavisi samo da li ćemo ga primiti na sebe i reagovati ili ćemo ga jednostavno ostaviti na distanci da se gužva u svojoj muci. „U redu, to je tvoja stvar i nema baš nikakve veze sa mnom“ – može biti rečenica koja će dodatno razbuktati ljutnju druge osobe, ali to će i dalje biti samo njegova ljutnja, a naša namera da je ne navučemo na sebe. Ovako sebi omogućavamo da istinski ne trošimo energiju na konflikt i druge ljude koji su ga željni i da je sačuvamo za mnogo lepše stvari.
Da se vratim na početak priče, buka i svađa na koju svi nailazimo i kojoj smo svi ponekad skloni, ipak dokazuje da ovaj posao nije lak i da moramo sa sobom da se dogovorimo kako ne bismo upadali u dalje konfliktne situacije. I time ponovo dolazimo na suštinu – ne možemo menjati druge ljude, ne bi trebalo lično da shvatamo tuđe reakcije, možemo samo promeniti svoj odnos prema njima. Dakle, to što se svađamo sa drugima, samo znači da samo u svađi sa sobom, da neki deo sebe nismo prihvatili i da je možda vreme da to konačno učinimo. Stvar je odluke, strpljenja i dobre volje.
I ne možemo očekivati da se stvari promene odjednom, primenom čarobne tehnike koja rešava stvar, ali usmerenje osobe koja je u tome uspela može biti od značajne pomoći, kao i namera da idemo ka rešenju, umesto da se fokusiramo na problem i da prihvatimo pomoć ako nam je potrebna.
Prvi korak može biti jedna meditativna vežba, u kojoj zatvorimo oči, sednemo mirno i u sebi izgovorimo: „Molim da mi se optimizuje odnos sa…(ime i prezime osobe)“. Takođe, postoje brojne meditacije kojima svakodnevno možemo negovati unutrašnji mir i samim tim učiniti da svojom energijom ne privlačimo konflikt.